Toma Zdravković | |
---|---|
![]() Toma Zdravković
|
|
Osnovne informacije | |
Puno ime | Tomislav Zdravković |
Druga imena | Toma |
Datum rođenja | 20. novembar 1938. |
Mesto rođenja | Aleksinac![]() |
Datum smrti | 30. septembar 1991. (52 god.) |
Mesto smrti | Beograd SR Srbija, ![]() |
Aktivni period | 1956—1991. |
Zanimanje | pevač, kompozitor |
Žanr(ovi) | narodna muzika |
Izdavačka kuća | Jugoton |
Tomislav „Toma“ Zdravković (Aleksinac, 20. novembar 1938 — Beograd, 30. septembar 1991) je bio srpski pevač narodne muzike, kompozitor i pesnik.
Njegovi roditelji, majka Kosara i otac Dušan imali su petoro dece. Tomislav se rodio treći po redu, u nedelju 20. novembra 1938. godine kada je porodica živela u Aleksincu. Pred rat Dušan je preselio porodicu u rodno Pečenjevce, koje se nalazi u blizini Leskovca. Kao vrlo mlad je prešao u Leskovac zbog nezaposlenosti. Bio je boem, a srpski list „Kurir“ ga čak naziva i prvim boemom srpske narodne muzike.[1] Četiri puta se ženio. Iako je alkohol bio najveći neprijatelj njegovog zdravlja, do poslednjeg dana je pio. Dugo se mučio sa rakom prostate, ali se nije pridržavao saveta lekara. Imao je tri brata: Aleksandra, Ivana i Novicu, koji je takođe pevač. Imao je i jednu sestru, Mirjanu.
Poslednji koncert i javni nastup imao je u Beogradu, u restoranu „Ambasador", maja 1991. godine.[2]
Toma Zdravković je bio čovek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već sledećeg nije imao ni za hleb i mleko. Veruje se da kada je umro, nije imao para ni za sahranu, jer je navodno sve potrošio na poroke. Preminuo je u ponedeljak 30. septembra 1991. godine u Beogradu, u 53. godini života. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu.
Na dvadesetogodišnjicu smrti u Gradskom parku u Leskovcu je otkriven njegov spomenik u prirodnoj veličini,[3][4] a u selu Pečenjevce spomen ploča sa natpisom: „Dao sam vam dušu svoju...“.[5] U Pečenjevcu je 2014. godine otvoren restoran „Tomina priča“. 28. septembra 2016. godine održan je u Beogradu veliki koncert njemu u čast.[6]
Svoju pevačku karijeru je započeo prvo u Leskovcu, a zatim i u Beogradu, u kafanama. U početku je imao vrlo malo uspeha,[7] ali je kao već iskusan pevač dočekao eru masovne proizvodnje ploča i kaseta, te je vrhunac svoje slave doživeo 1980-ih.
U većini njegovih pesama violina daje melanholičnu atmosferu. Uglavnom je tekstove za pesme sam pisao i skoro uvek su bile autobiografske. Reč je o kafanskim, ljubavnim pesmama, kojima dodatni duh daje njegov umirujući glas, u kojima se uglavnom govori o neuzvraćenim ljubavima i patnjama.
Iza sebe je ostavio mnoštvo pesama koje su i dan danas veliki hitovi. Neke od najpoznatijih su „Da l‘ je moguće“, „Branka“, „Dotak’o sam dno života“, „Kafana je moja sudbina“, „Prokleta nedelja“ itd.
Tomin veliki prijatelj Kemal Monteno je napisao pesmu o njemu, koju je Toma snimio, „Pesme moje“.
Njegov rođeni brat, Novica Zdravković, je takođe pevač narodne muzike.
Toma Zdravković se pojavljuje u ulozi pevača u dva filma (Balkan Ekspres 1983. i Bolje od bekstva 1990.), kao i u poslednjoj sceni filma „Kako je propao rokenrol" (1989), i dve TV serije (Doktorka na selu 1982. i Bolji život 1987). Takođe, imao je i kratko pojavljivanje u jednom skeču TV serije „Top lista nadrealista" (1990).